Proverite da li imate hronični bolni sindrom

by Zivanovic Tim
3 years ago
3462 Views
  • hronični bolni sindrom već duže vreme predstavlja jedno od najčešćih i ujedno najkomplikovanijih stanja za lečenje u rehabilitaciji
  • statistika je zapanjujuća- svaka četvrta osoba na svetu ima bol koji traje duže od 3 meseca
  • hronični bolni sindrom nije ozbiljna bolest u tom smislu da je opasna po život, ali zbog mnogobrojnih i intenzivnih tegoba vas tera da sumnjate da imate neku ozbiljnu bolest i čini da se osećate kao da vam nije do života
  • bez obzira što je tako čest problem, još uvek se ne prepoznaje na vreme i zbog toga  izostaje i pravi pristup u lečenju

Da biste mogli lakše da procenite da li vi ili neko od vaših bližnjih ima hronični bolni sindrom, navešću osnovne karakteristike ovog stanja: 

  1. Sam bol ima specifične karakteristike: u pitanju su neprekidni i  veoma intenzivni bolovi, zatim širenje bola u druge delove tela koji nisu primarno zahvaćeni ( npr. bole cela leđa, sve boli, odnosno bol šeta od jednog do drugog dela tela), bol je specifičan i po tome što spontano nastaje- bez razloga tj. bez mehaničkog opterećenja, pojačava se na psihički stres, javlja se već na sam  dodir zahvaćenog dela tela, a može se desiti i da se uz bol javljaju prateći simptomi poput mučnine, preznojavanja i vrtoglavice.
  2. Pored bolova javljaju se i brojne pridružene tegobe– umor, nesanica, loša memorija, glavobolje, vrtoglavice, zujanje u ušima, trnjenje i slabost ruku i nogu, probadanje u grudima, lupanje srca, učestalo mokrenje, bol u karlici… 
  3. Možete imati i različite pridružene bolesti, tačnije funkcionalne poremećaje – povišen krvni pritisak, gastritis, sindrom iritabilnog kolona ( sindrom nervoznih creva), polensku groznicu, astmu, ekcem, problem sa štitnom žlezdom… 
  4. Još jedna od tipičnih karakteristika je i strah od aktivnosti ( stručno- kineziofobija)- to je strah da će vam određeni pokret, aktivnost ili vežba ne samo pojačati bol već i izazvati dodatno oštećenje kičme  i diskova 
  5. Osobe sa hroničnim bolnim sindromom imaju brojna pitanja i strahove:  da li ću uopšte uspeti da se izlečim, da li će se moje stanje još više pogoršati, da li ću završiti u invalidskim kolicima ili vezan za postelju, da li će bolovi ikada prestati, da li će biti potrebna operacija, zašto nijedna terapija ne pomaže, da li ću ikada više moći da upražnjavam uobičajene aktivnosti bez bola, kako ću se vratiti na posao, od čega ću živeti…
  6. Mogu se javiti i katastrofizirajuće misli poput:  moje stanje je užasno, ne mogu više da izdržim, ne postoji ništa što može da mi pomogne, plašim se da mi se nešto ozbiljno dešava u telu…
  7. Hroničnim bolovima podložnije su osobe koje su emotivne, suviše odgovorne, senzibilne, perfekcionisti.

Šta je to što odvaja hronični bolni sindrom od ostalih stanja? 

  • Ključne komponente u nastanku i održavanju tegoba jesu strah, briga, hronična napetost i konstantno razmišljanje o svojim tegobama, dok su promene na kičmi i zglobovima u drugom planu
  • naime, psihička napetost i negativne emocije deluju na povećanje nivoa hormona stresa u telu i stvaranje preosetljivosti, prenadraženosti nervnog sistema ( tj. nerava i mozga) zbog čega, između ostalog, dolazi do povećanja broja receptora za bol na nervima kao i stvaranja tzv. mapa bola u mozgu
  • osoba ulazi u jedan  „ začarani krug“: doživljaj intenzivnog bola-panika odnosno tumačenje bola kao ozbiljne bolesti ili povrede – pribegavanje zaštitnom ponašanju – pojava anksioznosti i depresije– i posledično doživljaj još jačeg bola. 
  • ovaj ciklus se nastavlja i kreće u spirali dobijajući na snazi sa svakim krugom ponavljanja i osoba veoma teško uspeva da bez stručne pomoći izađe iz njega

Kako obično izgleda lečenje?

•      hronični bolni sindrom u većini slučajeva ne može uspešno da se leči uz pomoć standardnih lekova i uobičajene fizikalne terapije

•      zato se često primenjuju posebni lekovi za hronični bol, ali je problem što je njihova efikasnost dosta niska, imaju neželjena dejstva, visoku cenu i na kraju krajeva, niko ne želi da bude na lekovima za bol godinama

•      operativno lečenje takođe nije metoda izbora za lečenje hroničnog bola, jer se pokazalo da se vrlo često tegobe nastavljaju i posle operacije

•      na prvom mestu detaljan pregled fizijatra da bi se isključili neki ređi, ali ozbiljniji uzroci  tegoba i da bi se sa sigurnošću postavila dijagnoza hroničnog bolnog sindroma

•      zatim sledi edukacija- neophodno je objasniti prave uzroke nastanka i održavanja bolova, jer je dokazano da razumevanje bola direktno smanjuje i psihičku napetost i jačinu bolova

•      sledeći korak je individualni razgovor sa psihologom da bi se pronašli svi potencijalni stresori ( ne samo zdravstveni problemi, već i različiti traumatični događaji iz prošlosti kao i aktuelni porodični problemi ili problemi na poslu), zatim da bi osoba postala svesna i nekih potisnutih negativnih emocija ( npr. besa) te da bi se objasnila veza između negativnih emocija i telesnih tegoba.

•      kineziterapija– u pitanju su telesne vežbe koje su posebno prilagođene za osobe sa hroničnim bolnim sindromom u smislu da nisu naporne i da ne mogu da dovedu do pogoršanja.  Vežbe sveobuhvatno deluju na korekciju držanja tela, poboljšanje pokretljivosti kičme i zglobova i povećanje elastičnosti i snage mišića. Uz vežbe se obavezno sprovodi i detaljna ergonomska edukacija tj. obuka pravilnim položajima i pokretima u toku svakodnevnih aktivnosti  kod kuće i na poslu.  

Tags: , ,